Probosanska politika nema odgovor na prijetnje koje ugrožavaju opstanak BiH

Jedan od vodećih bh. intelektualaca, veoma angažirani profesor Filozofskog fakulteta u Sarajevu, član Akademije nauka i umjetnosti (ANU) Bosne i Hercegovine, dopisni član Arapske akademije nauka u Damasku i Arapske akademije u Egiptu, akademik Esad Duraković, u intervjuu za Radiosarajevo.ba otvoreno upozorava na težak položaj Bosne i Hercegovine i iznosi strah na najgorih scenarija. Istovremeno, on za naš porta naglašava kao nema odustajanja i da je, na koncu, pred zoru najmračnije.

Piše: Faruk Vele

Ako hoćemo opstati, naglašava akademik Duraković, moramo biti istinski multietničko i multireligijsko društvo.

Pogubni savez

Akademik Duraković, podsjetimo, preveo je na bosanski jezik Kur'an, te kapitalna djela arapske književnosti poput Hiljadu i jedne noći i Muallque – sedam zlatnih arabljanskih oda. Internacionalni žiri mu je 2003. godine, u konkurenciji desetina institucija i pojedinaca, jednoglasno dodijelio UNESCO-vu nagradu za najboljeg arabistu u svijetu. Izuzetno je ugledan i u arapskim kulturnim sferama.

Radiosarajevo.ba: Uvaženi profesore Durakoviću, ovih dana objavili ste tekst politizacija vjere i sakralizacija politike. Koliko je ovo dominantno pitanje naše stvarnosti, posebno u ovim predizbornim vremenima kada imamo utisak da imami i svećenici rado drže političke govore, dok političari na raznim skupovima vaze i drže propovijedi. Kamo naše društvo vodi takav jedan pristup u inače sekularnoj državi?

"U tekstu koji spominjete kazao sam da su oduvijek u savezništvu vjera i politika i da taj savez proizvodi negativnu energiju. U našim prilikama također je to evidentno i naročito je pogubno. Mislim na sve ove zemlje nastale na prostorima nekadašnje Jugoslavije, a njen raspad je počeo – sjećate li se – svešteničkim nosanjem moštiju svetaca... Ovdje su vođeni katastrofalni ratovi, sve do genocida, pod blagoslovima najviših vjerskih institucija i sveštenstva.

To je stravična devijacija, krivotvorenje vjere. No, mi danas, nakon svega, imamo situaciju – posvuda unaokolo – da su se pobrkale kompetencije pa državnici preuzimaju počesto ingerencije najviših vjerskih institucija i obrnuto: oni to rade, rekao bih, harmonično i sporazumno, jer od toga savezništva profitiraju i jedni i drugi, ali su na gubitku „oni treći“ obični građani i vjernici, na gubitku je i sama vjera jer se krivotvori.

U našim uvjetima, u BiH, ovo je posebno delikatna situacija, i naročito ovdje trebalo bi razgraničiti te kompetencije jer smo mi – morali bismo biti ako hoćemo opstati! – multietničko i multireligijsko društvo i zato se političari trebaju okaniti zloupotrebe vjere i obrnuto. No, umjesto toga, politika ovdje koristi vjerske institucije kao svoju infrastrukturu, naročito na izborima, poistovjećujući etničko i vjersko, i tako se ide samo u dublje konflikte, ili se, u najmanju ruku, osujećuje prosperitetna budućnost koja može biti realizirana samo u istinski multietničkom i multireligijskom društvu a da to ne bude i na čiju štetu. U to sam siguran. Ne želim biti grub, ali moram reći da je potpuno pogrešno da se vjerske institucije vezuju za bilo koju političku partiju: one moraju biti nadpartijske".

Radiosarajevo.ba: Na čemu trenutno radite? Da li će biti novih projekata?

"Upravo sam završio studiju koju sam radio u Orijentalnom institutu tokom više godina. Bit će objavljena kao univerzitetski udžbenik, a ona na svojevrstan način promovira ovaj pozitivni pluralizam o kome sam maločas govorio. Naslov studije je „Klasično pjesništvo na arapskom, perzijskom i turskom jeziku; poetološki pristup“.

U studiji dokazujem kako je orijentalno-islamska kulturalna imperija, u svome zenitu, bila izrazito nadnacionalna i da je zato bila uspješna, a da mi danas, sa svojih ideoloških pozicija, fragmentiramo taj jedinstven sistem, taj kulturalni univerzum, čineći svojevrsno ideološko nasilje nad njime. Ta studija snažno korespondira s posljednjim mojim dvjema knjigama: „Međumuslimanski ratovi danas: krivo shvaćanje islama“ i „Kriza muslimanskog svijeta kao kriza subjekta“. To su veoma aktualne teme.

Radiosarajevo.ba: Profesore Duraković, budimo otvoreni, jesmo generalno dotakli dno? Nekako u posljednje vrijeme, valjda, simbolično, i zbog ovih hladnih dana, aktuelnih boračkih protesta, blokada, pa i oštre retorike i prijetnji na političkoj sceni, gdje se i oružje nerijetko spominje, može se steći utisak razvlačenja naše pameti i očajne slike stanja u kojem živimo. Kako Vi to vidite? Ili da se nadamo, po onoj narodnoj da je pred zoru najmračnije?

"Želim najprije reći ovo: odustati ne smijemo u borbi za humanost, kosmopolitizam, za prosperitet ove zemlje... Nema odustajanja, jer – Vaša figura je izvrsna: pred zoru jest najmračnije. Ja ne znam hoće li biti taj osvit – budućnost je samo Bogu poznata – ali ja vjerujem u osvit.

Preživjeli smo mi i ova zemlja kad nas je čitav svijet prepustio dželatima, kad baš nismo imali nikakvih šansi. Ne pristajem na gubitak nade, iako „noć i studen“ odveć dugo traju. Ova blokada Federacije zaista je strašna, nekako zlokobno liči na nekakvu generalnu probu, a majstorski je organizirana. Istovremeno, Dodikova policija se otvoreno naoružava, i to upravo iz zemlje koja je izvršila agresiju na BIH – iz Srbije.

Nisam zapazio da se tzv. Međunarodna zajednica baš uzrujava zbog toga. Čovićev HDZ je u totalnoj destrukcijskoj ofanzivi, a dotle se „lijeve“ partije, posebno bošnjački politički subjekt, međusobno glože, rastaču, posvećeni vlastitom destruiranju, bez valjanog odgovora na očigledne prijetnje zemlji. Previše je tu prizemno-političkog nauštrb državničkog.

Najveću odgovornost, ipak, snosi međunarodna zajednica koja je zemlju konstruirala tako da je, u ovakvom njenom ustavnom uređenju, nemoguće krenuti naprijed, a istovremeno nam stalno govore kako sami treba da nađemo rješenje. To je odveć licemjerno i nevizionarski s njihove strane. Nadam se da će ipak preduzeti nešto konstruktivno – na tragu skorašnjih „lordovskih sinteza“ – ponajviše radi sebe samih".

 Odlaze najbolji

Radiosarajevo.ba: Jesu li, prema Vašem mišljenju, realni strahovi da bi stranke koje deceniju, dvije ili tri decenije vladaju našim životima bile spremne izazvali i rat, samo da ne bi napustili pozicije utjecaja i moći? Govori se paravojnim i legalnim formacijama, kupuje oružje u Banjoj Luci, Hercegovini... Tu su i interesi nesklonih nam susjeda. Bojite li se daljnjeg zaoštravanja odnosa kod nas?

"Očito je stalno dizanje tenzija jer samo u takvoj atmosferi mogu vladati nacionalne političke partije, premda i među njima ima razlika. No, ja ne vjerujem u ponovni rat „u punoj snazi“, jer su sada okolnosti potpuno drukčije od onih iz devedesetih.

Mogući su incidenti, čak i oružani, ali ne vjerujem u rat jer stranke koje spominjete već na ovom nivou tenzija uspijevaju homogenizirati svoje biračko tijelo, uspijevaju osujetiti pravosudni sistem o kome se ne govori kod nas dovoljno a on je ključni faktor krize... Dakle, oni već imaju ambijent u kome postižu svoje ciljeve. Mene najviše brine to stalno, agresijsko miješanje susjednih država u BiH i odsustvo adekvatne međunarodne reakcije na to".

Radiosarajevo.ba: Kako ocjenjujete nastojanja lidera HDZ-a BiH Dragana Čovića da internacionalizira hrvatsko pitanje?

"Čovićev HDZ, uz podršku HDZ Hrvatske (nikada ne poistovjećujem cijele narode s političkim partijama!), ima čitav niz mjera koje su u dramatičnom sukobu s najvišim evropskim vrijednostima: dvije škole pod jednim krovom; pitanje bosanskog jezika; nekonsitutivnost nekih naroda u kantonima s hrvatskom većinom; opstruiranje ugovora IZ i Države... Sada su internacionalizirali – od predsjednika Erdogana do Časnog Pape – Izborni zakon koji je, prema zahtjevima HDZ, izrazito segregacijski, diskriminatoran, anahron. Naravno, kao što sam već rekao u toku našeg razgovora: sve su to akcije kojima je cilj podjela plijena markiranog ratom 92., disolucija BiH preko stvaranja trećeg entiteta. Naprosto je zapanjujuće u kako velikoj, snažnoj i koordiniranoj međunarodnoj diplomatskoj akciji su HDZ BiH i HDZ Hrvatske da bi ostvarili te ciljeve".

Radiosarajevo.ba: Kako komentirate (ne)snalaženje probosanske, pa ako hoćete i bošnjačke politike u ovim turbulentnim vremenima? Jedan autor je primijetio da su secesionistički projekti probosansku politiku i(li) lidere pribili uz zid, dok je međunarodna zajednica ponovo ostavila BiH da se "krčka na laganoj vatri". Pri tome "bošnjački lideri" povlače poteze za koje nisam siguran da mogu izdržati test vremena?

"Da podvučem: probosanska i bošnjačka politika još uvijek nemaju adekvatan odgovor na prijetnje koje ugrožavaju opstanak države. Posebno me zabrinjava ono o čemu sam u više navrata govorio: da lideri probosanskog bloka neće uspjeti prevladati svoje političke sujete i apsolutno nadrediti, pretpostaviti državne interese onima partijskim koji su nužno partikularni... No, nadajmo se da će do izbora oni sagledati ovu opasnost. Tek smo ušli u izbornu godinu".

Radiosarajevo.ba: Mladi i njihove porodice gotovo svakodnevno odlaze iz zemlje. O tome je i reis Kavazović govorio na posljednjoj hutbi prošlog petka. Veoma emocionalno mi je o tome govorio biskup Komarica. Politika mahom ignorira ovaj problem, valjda računajući da ti nezadovoljnici nisu njihovi glasači. Vaš stav?

"Da, reis Kavazović, biskup Komarica.... Ima tu još sjajnih ljudi, odnosno poruka, poput onih koje upućuje efendija Čamdžić, recimo. Odlazak mladih ljudi je pitanje svih pitanja: odlaze najproduktivniji, najpametniji, najodvažniji... Odlaze najbolji. Dotle mi prodajemo čitave oblasti grunta strancima, najbolju zemlju, i ne vidim da se zvaničnici zbog toga uzrujavaju. Na to sam ukazivao više puta, uvjeren da je to opasna 'investicija' u budućnost BiH. No, trend odlaska, budimo realni, veoma je veliki i u Srbiji, u Hrvatskoj itd".

Radiosarajevo.ba: Šta je danas ostalo od bošnjačke politike? Da li su, zapravo, stari promašaji, negativna kadrovska selekcija i favoriziranje ljudi "i po babi i po stričevima", došli na naplatu i šta će to značiti za državu? Koji je izlaz za, usko gledano, bošnjačku politiku?

"Ima mnogo Bošnjaka koji su svjesni prijetnji državi pa i njihovom opstanku kao narodu. Znam to pouzdano. Ali nema političkih subjekata, zasad, koji tu svijest, ili strepnju, mogu uspješno artikulirati i realizirati. Bošnjačka pozicija je vrlo jasna i jednostavna, a to stalno ponavljam. Uslov opstanka BiH i Bošnjaka jest da Bošnjaci shvate kako mogu opstati samo u cjelovitoj BiH; da moraju njegovati multietničku i multireligijsku zajednicu, da u našim okolnostima odvoje politički i religijski aktivizam, pri čemu oba mogu zadržati autentičnost i dostojanstvo. Nije to kolizija. Državnost, ustavni patriotizam mora biti apsolutni prioritet Bošnjacima a ne pristajati na nacionalne ekskluzivitete jer je to (separatistički) koncept Karadžića i Bobana".

 SDA se rastače

Radiosarajevo.ba: Imate li Vi utisak, da li je on tačan uopće - da se Bošnjaci kao narod sve više zatvaraju, dok se istovremeno unutar sopstvenog korpusa sve više atomiziraju? Šta je uzrok tome, kakve su posljedice i prijetili nam sudbina naroda koji decenijama prolazi kroz svoju Nakbu?

"Mi živimo u nesretnom vremenu. To nam je sudbina. Jedna od tih nesreća jest globalno jačanje islamofobije u svijetu, dakako i u Evropi. Ta činjenica ima neizostavnu reakciju tipa ISIL-a terorističkih akcija i sl. Sve se to odražava i na BiH. Muslimani se u BiH markiraju kao potencijalno opasan element (i agresija na BiH izvršena je zbog toga; tim je pravdana), a onda je valjda prirodna reakcija da se subjekt koji je izložen prijetnji brani potenciranjem svoga vjerskog ili nacionalnog identiteta. Ja vjerujem da Bošnjaci –  to je do sada njihovo prirodno „stanje“ – ne treba da uzvraćaju istom mjerom već naprotiv – da djeluju u BiH i u svijetu kao subjekt koji ima najvišu svijest o vrijednostima kosmopolitizma. Ne ispisujem ovo kao frazu! Uostalom, to je bit i samoga islama"

Radiosarajevo.ba: Kakvo je Vaše mišljenje o ovome što se u posljednje vrijeme dešava u SDA? Ta nevjerojatna atomizacija i destrukcija nečeg što je nekada bilo snažan društveno-politički pokret"muslimanskog kulturno-povijesnog kruga".

"Očito je ova partija u krizi, čak u ozbiljnoj krizi. Nisam „in“ da bih mogao sasvim kompetentno analizirati situaciju u SDA: ima mnogo i „unutarnjih“ činjenica koje mi nisu poznate. Ono što se vidi i „izdaleka“ jest da se ta stranka rastače, ali – uzroci krize ili raspada svake partije, sistema i sl. nalaze se prvenstveno u njemu samome. Po onome što vidim iz medija, u aktualnoj krizi SDA ne povlače prave „samoodbrambene“ poteze. Mislim na vrh stranke. Oni govore o „čišćenju“ stranke, ali stalo igraju crnim figurama; ne bih rekao da imaju inicijativu. Po mome sudu – a ne želim davati savjete i nisam politolog – jedna od mjera u ovakvoj situaciji bilo bi hitno sazivanje vanrednog kongresa stranke".

Radiosarajevo.ba: Kako gledate na sve otvorenije uplive naših susjeda, Srbije i Hrvatske, na prilike u BiH, s jasnim političkim ciljevima, naravno? Govorimo upravo o raznim stigmama koje se žele staviti na leđa građanima...

"Djelomično sam odgovorio na ovo pitanje. BiH je konstruirana tako da je zamrznuto stanje rata. Dvije susjedne zemlje koje su izvršile agresiju na BiH ne odustaju od ostvarenja ciljeva postavljenih ratom devedesetih godina; one to nastoje dovršiti u miru. Rekao sam da je EU slijepa ako to ne vidi i politički je stupidno zašto ne reagira. Kada bi Evropa – naravno i SAD – oštro reagirale na uplitanje Srbije i Hrvatske u unutrašnje stvari BiH, politika Dodika i Čovića – kao danas najvažnijih razbijača BiH – vrlo brzo bi prestala i BiH bi mogla snažno krenuti naprijed. Problem je u tome što su Dodik i Čović „izvršioci radova“ onih dominantnih političkih snaga u susjednim zemljama koje se i dalje nadaju podjeli plijena".

 Ilidžu smo već izgubili

Radiosarajevo.ba: Utjecaj pojedinih velikih sila na našu državu je sve ozbiljniji. Govori se o negativnim ruskim utjecajima s ciljem destabilizacije i stagnacije BiH, kako primijeti ovih dana Mirko Pejanović, ali u zadnje vrijeme sve češće se pominju turski, arapski ili drugi utjecaji. Ovih dana smo obilježili Dan nezavisnosti. Kada ćemo, paradoksalno, konačno postati istinski gospodari svoje zemlje?

"Počesto možete čuti od ljudi koji se ozbiljno, čak profesionalno i na visokom nivou bave politikom, kako kažu: "Ama, mi smo odveć mali da bismo bili zanimljivi velikim silama". Ja mislim da je to pogrešan rezon jer veliki su se uvijek namirivali preko tzv. malih. Zato smo mi njima zanimljivi. Ruski utjecaj (preko RS) očigledan je već sada kao destabilizirajući faktor u BiH.

Nestabilnom situacijom u BiH Rusija pravi problem Europi (Evropljani to još uvijek nisu uočili kako valja!); cilj joj je da se Europa zabavi sobom kako bi Rusija, imala veći manevarski prostor itd. Istina je da se preko sirote Bosne prelamaju i sukobi Gulena i predsjednika Erdogana (već smo to vidjeli u vezi sa školama), rekao sam već da se potpuno nerazumno prodaje ogroman dio najboljeg zemljišta BiH Arapima (Ilidžu smo, izgleda, već izgubili), itd. Premala je ovo zemlja za prelamanje takvih utjecaja i aspiracija, ali se mora kultivirati svijest o njima... ".

Ekstremizam je najveći neprijatelj Bošnjaka

Radiosarajevo.ba: Koliko se BiH, po Vama, uspješno bori s pošasti ekstremizma i radikalnih ideoloških pogleda, posebno u pogledu tumačenja vjere. IZ u BiH se u zadnje vrijeme, istina, sve više posvećuje ovom pitanju.

"Vlastiti ekstremizam kod Bošnjaka, ili muslimana, najveći je neprijatelj njima samima. Prije svega, to je strano tradiciji bošnjačkih muslimana, a s druge strane – radikalizam je krunski argument djelovanja protiv njih. Zato je nužno da se muslimani u BiH vrlo smisleno, uporno, prosvjetiteljski itd. bore protiv radikalizma u vlastitim redovima. Radikalizam im je smrtni neprijatelj. IZ mora voditi permanentnu akciju primjerenu toj prijetnji. Posebnu pažnju treba posvetiti selefizmu, iako ne samo njemu".

Blokada ugovora sa IZ BiH – kruna agresije i islamofobije

Radiosarajevo.ba: Kako komentirate činjenicu da lider HDZ-a BiH Dragan Čović, pa i srpski političari, blokiraju potpisivanje ugovora države sa Islamskom zajednicom u BiH. Istovremeno, nevjerovato je da IZ u BiH do sada nije provela taj projekt i da joj u tome nisu pomogli i bošnjački političari. Zašto se sve ovo dešava? Baš sad...

"Ta činjenica o opstruiranju potpisivanja ugovora IZ sa Državom naprosto je šokantna. Možete to posmatrati na više načina. Prije svega, pošto je ovdje izvršena agresija devedesetih na Bošnjake kao muslimane, ova opstrukcija dolazi kao „kruna“ te agresije. Možete ovo posmatrati u okvirima rastuće islamofobije i sl.

No, ima tu jedna vrlo simptomatična stvar. Čudno je, naime, da je tokom svih ovih godina tako važna vjerska, politička, kulturalna, internacionalna itd. činjenica ostala gotovo nezapažena čak i u BiH. Moguće je da je to izmicalo mojoj pažnji, ali – to se spominjalo rijetko, sporadično, umjesto da IZ i bošnjački politički lideri permanentno i optimalno glasno upozoravaju na taj problem. No, pošto je izostao tako nužno agilan odnos prema tome ozbiljnom pitanju, znam da se mnogi misleći ljudi i u bošnjačkom korpusu pitaju: Da li je IZ zaista i stalo do potpisivanja toga ugovora...".